Stjepan Prtenjaća zaređen za đakona 11.03.2017

U subotu, 11. ožujka 2017. godine u katedrali u Rottenburgu po rukama pomoćnoga biskupa Thomas Maria Renz, zaređen je za đakona Stjepan Prtenjača. U svečanom misnom slavlju zaređeno je, uz Stjepana, još petero đakona. Nakon predstavljanja kandidata za đakonat, kandidati su obećali biskupu poštovanje i poslušnost. Dirljivo je bilo, dok su se pjevale litanije Svih svetih, gledati đakone koji su bili prostri po podu oko oltara. Nakon toga je slijedila molitva i polaganje biskupovih ruku na svakog kandidata i onda su preko lijevog ramena dobili štolu i obukli dalmatiku – đakonsku odjeću. Zatim je biskup đakonima predao knjigu Evanđelja, kao znak njihove službe: naviještati Evanđelje u liturgiji i u životu.
Stjepan Prtenjača rođen 3. svibnja 1984. u Böblingenu od majke Marije i oca Ante. Majka je rodom iz Slavonije, a otac iz Dalmacije. Stjepan je sakramenat krštenja i krizme primio u tadašnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Sindelfingen. Teologiju je studirao kao laik i kad mu je majka jednom nakon studija rekla: „Eto, Stjepane, imamo sedam unuka pa još da se i ti oženiš pa da dobijemo još unuka“, Stjepan joj je odgovorio: „Majko, ali ja bih želio postati svećenik“. Tako je Stjepan ušao u bogosloviju i završio potrebnu formaciju za đakonsko ređenje.
Sljedeće će godine biti zaređen za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Marija i Ante inače imaju još dva sina, Davora i Zlatka, ugledne i priznate odvjetnike iz Böblingena. Nakon euharistijskog slavlja, Stjepan je sa svojom obitelji, rodbinom, župnikom fra Ivicom Erceg i sestrama iz Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen nastavio slavlje kod objeda u Sindelfingenu. Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen ponosna je što ima đakona, a vjerujemo sljedeće godine i svećenika čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske.

s. Mirjana Juranović

Pogledajte cijelu Misu OVDJE.

Informacije iz Rottenburga OVDJE.

Izvor slika: Fenix-magazin

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: