Stjepan Prtenjaća zaređen za đakona 11.03.2017

U subotu, 11. ožujka 2017. godine u katedrali u Rottenburgu po rukama pomoćnoga biskupa Thomas Maria Renz, zaređen je za đakona Stjepan Prtenjača. U svečanom misnom slavlju zaređeno je, uz Stjepana, još petero đakona. Nakon predstavljanja kandidata za đakonat, kandidati su obećali biskupu poštovanje i poslušnost. Dirljivo je bilo, dok su se pjevale litanije Svih svetih, gledati đakone koji su bili prostri po podu oko oltara. Nakon toga je slijedila molitva i polaganje biskupovih ruku na svakog kandidata i onda su preko lijevog ramena dobili štolu i obukli dalmatiku – đakonsku odjeću. Zatim je biskup đakonima predao knjigu Evanđelja, kao znak njihove službe: naviještati Evanđelje u liturgiji i u životu.
Stjepan Prtenjača rođen 3. svibnja 1984. u Böblingenu od majke Marije i oca Ante. Majka je rodom iz Slavonije, a otac iz Dalmacije. Stjepan je sakramenat krštenja i krizme primio u tadašnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Sindelfingen. Teologiju je studirao kao laik i kad mu je majka jednom nakon studija rekla: „Eto, Stjepane, imamo sedam unuka pa još da se i ti oženiš pa da dobijemo još unuka“, Stjepan joj je odgovorio: „Majko, ali ja bih želio postati svećenik“. Tako je Stjepan ušao u bogosloviju i završio potrebnu formaciju za đakonsko ređenje.
Sljedeće će godine biti zaređen za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart. Marija i Ante inače imaju još dva sina, Davora i Zlatka, ugledne i priznate odvjetnike iz Böblingena. Nakon euharistijskog slavlja, Stjepan je sa svojom obitelji, rodbinom, župnikom fra Ivicom Erceg i sestrama iz Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen nastavio slavlje kod objeda u Sindelfingenu. Hrvatska katolička zajednica Sindelfingen ponosna je što ima đakona, a vjerujemo sljedeće godine i svećenika čiji su roditelji podrijetlom iz Hrvatske.

s. Mirjana Juranović

Pogledajte cijelu Misu OVDJE.

Informacije iz Rottenburga OVDJE.

Izvor slika: Fenix-magazin

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

25.12. BOŽIĆ

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
(Iv 1,1-18)

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: