«Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.»: vrlo živopisan prizor. Evanđelist nam prikazuje narod koji raspravlja o čovjeku o kojem svi govore, pitajući se nije li on možda mesija. Njegova autoritativna riječ, koja uspijeva oduševiti i stražare poslane da ga uhvate, ne ostavlja prostora sumnjama. Međutim, postoje dva jaka razloga koji joj se protive. To je ponajprije činjenica da Isus potječe iz Galileje, a Pismo kaže da bi se mesija trebao roditi u Betlehemu. Osobito poglavari naroda i farizeji nisu vjerovali u njega: može li možda obični puk imati drugačije mišljenje s obzirom na tog čovjeka koji za sebe svojata nečuvene stvari? Pred sveopćom uznemirenošću vlastodršci odgovaraju zajedljivošću i preziranjem, a to su jasna obilježja neuravnotežene reakcije diktirane strahom da ne izgube svoj povlašteni položaj. Jedini Nikodem – onaj koji je noću dolazio k Isusu – hrabro ustaje kako bi pokazao da sam Zakon ne sudi nikome prije nego što ga sasluša. I njega su ušutkali proglasivši ga neznalicom. Ivan oporo zaključuje: «I otiđoše svaki svojoj kući», netko sa željom u srcu da Isusa bolje upozna, a netko još više utvrđen u želji da ga odbaci. Isus – Riječ, međutim, ne šuti: još nije došao njegov čas.