Rim: Fra Domagoj Volarević obranio doktorsku disertaciju

Na Papinskom Liturgijskom Institutu koji djeluje unutar Papinskog Ateneja sv. Anselma u Rimu, fra Domagoj Volarević je 18. listopada 2018. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Cantatorium et Sacramentarium Sibenicense. Introduzione ed edizione semicritica del Cod. 1 della Bibliotecadel Convento di san Francesco a Sebenico (Kantatorij i Sakramentar iz Šibenika. Uvod i polukritičko izdanje kodeksa Cod. 1 iz Biblioteke Samostana sv. Franje U Šibeniku). Riječ je o liturgijskoj knjizi (kodeksu) na latinskom jeziku koji je pisan na pergameni. Nastao je polovinom 11. stoljeća u Bavarskoj opatiji Tegernsee, a danas se čuva u Šibeniku u samostanu sv. Franje.Moderator (mentor) rada je bio dr. sc. Renato de Zan, a cenzori dr. sc. Cassian Folsom (OSB) i dr. sc. Ubaldo Cortoni (OSBCam).

Fra Domagoj je više godina dolazio za Božić, Uskrs i ljetne praznike u naše Zajednice kako bi pomogao u pastoralnom radu i bio na zamjeni župnika za vrijeme ljetnog odmora. I dok je bio kad nas radio je marljivo na svojoj doktorskoj disertaciji, tako da je u tom radu i mnogo sati rada iz našeg Sindelfingena. U ime naših Zajednica čestitamo fra Domagoju!

fra Ivica Erceg

(Izvor: http://www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

15. nedjelja kroz godinu

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mt 13,1-23

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: