SUSRET MINISTRANATA U GEISLINGENU 30.06.2018

U subotu, 30.06.2018. godine, u Geislingenu je upriličen susret ministranata svih hrvatskih katoličkih zajednica s područja biskupije Rottenburg-Stuttgart.
Ministranti HKZ Sindelfingen, Herrenberg i Leonberg (njih preko 30) bili su drugi po broju pristiglih ministranata iz jedne zajednice.
Naši ministranti su se rano ujutro, u pratnji župnika fra Ivice Ercega i pastoralnog suradnika Vladimira Lukića, vidno raspoloženi, uputili na dugo očekivani ministrantski susret. Susret je započeo misnim slavljem, a zatim su se svi ministranti, u pratnji svojih župnika i voditelja, uputili prema sportskim terenima gdje je bio organiziran zajednički ručak. Nakon što su okrijepili dušu i tijelo bili su spremni za natjecateljski dio susreta. Natjecanja su bila organizirana u sljedećim disciplinama: nogomet (muški i ženski), igra graničara i trčanje. Naši ministranti sudjelovali su u svim disciplinama i ostvarili odlične rezultate. Tako su oni osvojili:
- I. mjesto u igri graničara
- I. mjesto u trčanju (muškarci)
- I. mjesto u trčanju (djevojke)
- II. mjesto u nogometu (muškarci)
- III. mjesto u nogometu (djevojke)

Ovom prilikom želimo čestitati našim ministrantima na odličnom uspjehu te se zahvaliti župniku HKZ Geislingen-Göppingen fra Ivici Jurišiću, kao i svima drugima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga susreta, na odlično organiziranom susretu.

Vidimo se dogodine!

Vladimir Lukić

(Izvor: www.facebook.com/hkmsindelfingen)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

26. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Lk 16,19-31