SINJ: OPROŠTAJ OD FRA BOŽE ANČIĆA

U srijedu, 6. prosinca 2017. u 14 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Božu Ančića koji je preminuo u ponedjeljak, 4. prosinca 2017., u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju su bili sinovac fra Bože Ančić, gvardijani fra Petar Klapež i fra Domagoj Runje te dekan don Stipe Ljubas i oko sto redovnika-svećenika. Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Turjaka te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože.

Na početku mise o. Provincijal je pozdravio dekana, svećenike, bogoslove, novake i sjemeništarce te časne sestre, obitelj, rodbinu i poznanike pok. fra Bože Ančića. „Okupili smo se u ovoj misnoj žrtvi kako bismo zahvalili fra Boži za dobra koja je poduzimao za života za Provinciju, za iseljenu Crkvu i za sav kršćanski narod. Molimo i preporučimo milosrdnom Ocu brata našega fra Božu“, rekao je na početku o. Provincijal.

Na oproštaju je pročitan i oproštajni govor koji je poslao naš župnik fra Ivica, a pročitao ga je fra Petar Komljenović:

Mnogopoštovani oče Provincijale,

poštovani svećenici, redovnici, redovnice,

poštovana rodbino pok. fra Bože,

braćo i sestre u Kristu,

u ime Hrvatskih katoličkih zajednica Sindelfingen, Leonberg i Herrenberg želim se oprostiti od fra Bože Ančića. Fra Božo je bio voditelj Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od 1994.-2000. godine. Žao mi je što ne mogu prisustvovati sprovodnim obredima, a drago mi je da se u ime naših Zajednica od fra Bože oprosti fra Petar Komljenović – prvo duhovno zvanje iz naše Zajednice, na čiji je odaziv da postane franjevac najviše utjecao upravo fra Božo.

Prigodom proslave 35.-te obljetnice naše Misije, fra Božo je u monografiji zapisao moto svoga djelovanja: Odvažno naprijed! Zahvalno unatrag! Ljubeći oko sebe! Vjerujući prema gore! U nastavku zapisa: Išlo se kroz mučna vremena i teške godine... Ali – potpomognuti snagom Božjom – nošeni smo bili načelom „sve na veću slavu Božju“ i na dobrobit roda našeg hrvatskoga!

Dragi fra Božo, hvala ti za svako dobro koje si utkao u život i rad naših Zajednica. Vjerujući prema gore, nadamo se da ćeš čuti riječi Gospodinove: Valjaš fra Božo, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!

Sindelfingen, 06. 12. 2017.

fra Ivica Erceg,

župnik Hrvatskih katoličkih zajednica Sindefingen, Leonberg i Herrenberg

Cijeli članak možete pročitati OVDJE.

(slike preuzete sa stranice http://www.franjevci-split.hr)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. uskrsna nedjelja

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Lk 24,13-35

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: