Zajednička sjednica pastoralnih vijeća u Sindelfingenu

Sindelfingen – U nedjelju, 15. listopada 2017. godine, u 14:30 sati, u prostorijama Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen, održana je zajednička sjednica pastoralnih vijeća iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga.

Na Sjednici se prisutnima obratio župnik fra Ivica Erceg poželivši svima dobrodošlicu i predstavivši nove suradnike u našim zajednicama. To su don Senko Antunović, župni vikar i Vladimir Lukić, pastoralni suradnik.

Potom se razgovaralo o realiziranim događajima u proteklom razdoblju, ističući najznačajnije aktivnosti u ovim trima zajednicama. Također, govorilo se o planovima za narednih nekoliko mjeseci, dogovoreni su termini za nove sastanke, a poseban naglasak stavljen je na proslavu sv. Nikole, obilježavanje Adventa i Božića te izradu nove Hrvatske crkvene pjesmarice za potrebe HKM Sindelfingen.

Zahvalivši se prisutnima, fra Ivica je, na kraju sjednice, sve članove pastoralnih vijeća pozvao da ostanu na čašici razgovora u prostorijama HKZ Sindelfingen.

Vladimir Lukić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. uskrsna nedjelja

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Lk 24,13-35

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: