Hodočašće u samostan cistercita Lichtenthal 09.09.2017

Sindelfingen – Njemačka katolička zajednica Leonberga, u suradnji s hrvatskom i talijanskom katoličkom zajednicom Leonberga, organizirala je 09. rujna 2017. godine jednodnevno hodočašće u samostan cistercita Lichtenthal s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja ovih triju crkvenih zajednica.

Sam program hodočašća bio je pomno isplaniran. Nakon jutarnjeg okupljanja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Leonobergu i zajedničke jutarnje molitve, ove su se tri zajednice uputile prema Baden-Badenu odakle su potom pješice nastavile put prema samostanu cistercita Lichtenthal. Nakon pristizanja u samostan i kratkog predaha, uslijedilo je zajedničko misno slavlje u samostanskoj crkvi koje je predvodio njemački župnik Damian Bednarek. Bednarek je u svojoj propovijedi pozdravio sve prisutne i iskazao veliko zadovoljstvo zbog zajedničkog hodočašća koje se organizira svake druge godine u Leonbergu. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak i upoznavanje samostana cistercita Lichtethal koji je osnovan još davne 1245. godine kao i muzeja koji obiluje bogatom historijskom građom.

Cisterciti su, inače, monaški red u Katoličkoj crkvi. Red je nastao krajem 11. stoljeća, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dvadesetak monaha napustio svoju opatiju Molesme (Francuska) i osnovao novi samostan u Citeauxu, želeći provoditi monaški život što vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux ova grupa monaha je po mjestu boravka prozvana cisterciti. Molitva je prvi temelj cistercitskog monaškog života. Kod svakog se cistercita na stolu u sobici obvezno nalazi: Sveto pismo, Pravilo sv. Benedikta i monaške Konstitucije. Monaški život je strogo asketski pod geslom koje se proširilo svijetom: ''Moli i radi!" (Ora et labora!).

Na povratku kući uslijedila je posjeta jednoj prekrasnoj i modernoj crkvi, piramidalne građe, smještenoj na autoputu Baden-Baden, crkvi Sv. Kristofora. U crkvi dominira umjetnost koja na jedan moderan i kreativan način, u slikama, prikazuju biblijske poruke.

Po završetku razgledavanja i upoznavanje crkve Sv. Kristofora, uslijedio je povratak kući u Leonberg gdje smo stigli u kasnim večernjim satima

Vladimir Lukić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. korizmena nedjelja

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42