U nedjelju, 16. srpnja 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen bio je službeni oproštaj od sestara Klanjateljica Krvi Kristove koje su kroz 28 godina kao pastoralne suradnice djelovale u ovoj, nekada misiji, a sada zajednicama kao zaposlenice biskupije Rottenburg-Stuttgart (nakon ukidanja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen od nje su nastale tri Hrvatske katoličke zajednice: Sindefingen, Leonberg i Herrenberg). Sestre su na poziv fra Ante Bilića, tadašnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije došle 1. rujna 1989. godine u Sindelfingen, a sklopljeni Ugovor s biskupijom Rottenburg-Stuttgart prestaje vrijediti s 31. kolovozom 2017. godine te sestre odlaze iz Sindelfingena.

Euharistijsko je slavlje te nedjelje predslavio vlč. Ivica Komadina, delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, zajedno sa župnikom fra Ivicom Ercegom i vlč. Matom Puljićem, župnikom Janjine na Pelješcu. U homiliji je vlč. Ivica, između ostaloga, istaknuo plodan rad i mnogostruku djelatnost sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama kroz nepuna tri desetljeća. Zahvalio je sestrama za njihovu prisutnost i nesebično darivanje u mnogim djelatnostima misije, odnosno zajednica. Također je izrazio žaljenje zbog toga što je svake godine sve manje sestara u Hrvatskim katoličkim zajednicama i misijama te preporučio vjernicima da mole u tu nakanu. Svoju je homiliju završio riječima irskoga blagoslova kojega je pročitao iz pisma koji mu je uputio u ovoj prigodi vlč. Paul Hilderbrand, domkapitular biskupije Rottenburg-Stuttgart: 

„Neka put bude uvijek ispred tebe.
Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.“

Pri kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale u ime pastoralnih vijeća iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga sestri Rozariji Ćurić i s. Mirjani Juranović, sadašnjim pastoralnim suradnicama uputio je Stjepan Cvitković, predsjednik pastoralnog vijeća u Sindelfingenu. Obje su sestre prigodnim riječima izrazile svoju zahvalnost Bogu i zajednicama u kojima su djelovale.

U ime sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Cecilija Milković, zamjenica regionalne poglavarice obratila se svima prisutnima podsjetivši, između ostaloga, i na imena sestara koje su kroz proteklo razdoblje od 28 godina živjele i radile u ovim zajednicama. To su s. Ancilla Vukoja, s. Bernardeta Tomić, s. Anđelka Šteko, s. Marija Marković, s. Marija Pranjić, s. Mara Matijević, s. Rozarija Ćurić, s. Bogoljuba Jurić, s. Emanuela Škarica i s. Mirjana Juranović. Sestra Cecilija zahvalila je Bogu za mogućnost djelovanja sestara u ovim zajednicama te zajednici vjernika i naravno njezinim prijašnjim voditeljima te sadašnjem župniku za suradnju i zajednički rad za dobro Hrvata koji su u Njemačkoj pronašli svoju novu domovinu. Posebno je stavila na srce potrebu molitve za nova duhovna zvanja u Crkvi.

Prigodnu je riječ uputio i župnik fra Ivica Erceg, zahvalivši sestrama za njihovu prisutnost i djelovanje, te vlč. Ivici Komadini za predvođenje euharistijskog slavlja. Fra Ivica je na kraju pozvao sve vjernike na prigodni domjenak u prostorije zajednice.

s. Mirjana Juranović

   

Liturgija dana  

   

Pastoralni listic  

   

Duhovna misao  

Presveto Trojstvo

Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetoga Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog.
Šećući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.
Sv. Augustin se zaustavi i upita: „Dječače, što to radiš na pijesku?“ „Želim more preliti u ovu rupu“, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati: „Uzalud se trudiš! Okani se tog uzaludnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti ga u tu rupu.“
„Zar je to zbilja nemoguće?“, upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. „Ti misliš da je to nemoguće i smiješ se meni što pokušavam more preliti u malu rupu, a sam činiš upravo to! Htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.“
Nakon tih riječi tajanstveni dječak nestane. Poruka je bila jasna.

Tada Augustin reče sam sebi: „Vjera je sigurnija od shvaćanja. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time da uvijek pobožno činimo znak svetog križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“

   

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI:

Stuttgart-Centar

Bad Cannstatt

Esslingen

Waiblingen

Ludwigsburg

Bietigheim-Bissingen

Reutlingen

   
© Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen - Leonberg - Herrenberg