SLAVLJE PRVE PRIČESTI I IZLET U TRIPPSDRIL

U subotu, 20. svibnja 2017. godine u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Sindelfingen bio je poseban dan. Trideset i devetoro dječaka i djevojčica, obučeno u bijele haljinice, u pratnji svojih roditelja, braće i sestara, došli su u crkvu Presvetog Trojstva kako bi prvi puta pristupili stolu Gospodnjemu. Pripremali su se tijekom cijele godine i radosno iščekivali ovaj dan. Svoju su radost i želju za susretom s Isusom izražavali tijekom cijelog euharistijskog slavlja kojega je s puno ljubavi i na djeci upečatljiv način predvodio župnik fra Ivica Erceg. Tijekom propovijedi pozvao ih da se okupe oko oltara i dočarao im prvu večeru koju je Isus slavio sa svojim učenicima a danas je i njih pozvao na tu gozbu.

Djecu je za prvu ispovijed i prvu pričest u Leonbergu pripremala s. Rozarija Ćurić a u Sindelfingenu i Herrenbergu s. Mirjana Juranović. Za ovo slavlje osnovan je i privremeni zbor koji je okupio djecu, mlade, i roditelje, te nekoliko svirača. Nakon euharistijskog slavlja prvopričesnici su nastavili slavlje u krugu svojih obitelji i rodbine.

Dva dana nakon slavlja organiziran je izlet u Trippsdril za prvopričesnike i njihove roditelje. Osim roditelja ovom su se izletu pridružile i bake i djedovi, braća i sestre tako da nas je bilo 120. Dan je bio sunčan i ispunjen radošću i igrom.

Zahvalni Bogu vratili smo se svojim domovima obogaćeni još jednim lijepim iskustvom zajedništva i radosti.

s. Mirjana Juranović

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: