28. BIBLIJSKA OLIMPIJADA 01.04.2017

SUDJELOVANJE NA 28. BIBLIJSKOJ OLIMPIJADI

U organizaciji Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj održana je u subotu 1. travnja 2017. godine u Heusenstamm-u kod Frankfurta, 28. po redu Biblijska olimpijada na kojoj je sudjelovala i grupa od pet mladih iz naših zajednica Sindelfingen i Herrenberg. O samom događaju jedna je od sudionica napisala tekst koji slijedi.

"Idete na olimpijadu!" bila je rečenica naše sestre Mirjane Juranović koja nas je sve zbunila i nasmijala u isto vrijeme. Na jednom od uobičajenih susreta mladih u našoj hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu sestra nam je podijelila knjige "14 djela milosrđa" autora Tvrtka Beusa i naše treniranje umova je moglo započeti.

Sastajali smo se svake subote u 18 h u prostorima naše misije, čitali knjigu i tumačili gotovo svaku riječ. Sestra je svaki puta pripremala testove da provjeri naš napredak i našu spremnost, a svećenik fra Ivica Erceg je bio zadužen za sve čokolade, bombone i lizalice koje smo dobivali kao malu nagradu, odnosno motivaciju za daljnji trud. Nije bilo upitno hoćemo li svi iz grupe ići u Vukovar, tako da smo imali priliku s našom časnom otići i u Wangen-Stuttgart na duhovnu obnovu organiziranu posebno za mlade koji planiraju ići na Susret hrvatske katoličke mladeži. Tamo smo upoznali puno mladih ljudi koje smo nekoliko tjedana kasnije sreli na natjecanju. Dan prije tog natjecanja svi smo bili nervozni, prelistavali sve stranice knjige, prolazili kroz testove koje nam je mjesecima sastavljala sestra Mirjana, a ona nas je svojim porukama hrabrila i smirivala. Od trenutka kada je budilica zazvonila, 1. travnja 2017., moji su se dlanovi znojili od nervoze. Svi uplašeni jer nikada nismo prisustvovali na takvim natjecanjima, sjeli smo u kombi i počeli dogovarati što i kako. Časna je uzela knjigu u ruke i sve smo još toliko puta ponovili da je i nas vozač Dražen znao sve napamet! Na svako pitanje smo znali odgovor i znali smo da smo napokon spremni. Kada smo napokon stigli u Frankfurt imali smo organiziranu svetu misu u kojoj se osjetila duhovna radost i povezanost svih "konkurenata". Na natjecanju je bilo bezbroj ljudi, čak je i autor knjige sam bio prisutan! Natjecanje je napokon moglo započeti! Prvo je slijedio pismeni dio, zatim ručak te usmeni dio, a na samom kraju podjela nagrada i mala zabava. Svaka je grupa sjedila za svojim stolom i kada su testovi bili podijeljeni čuli su se samo preplašeni uzdasi, bilo je stvarno preteško! Izbezumljene doživljaje je smirio ručak za vrijeme kojega je naša časna bila zadužena za ispravljanje testova i prebrojavanje bodova. Kada se vratila nije rekla ni riječi, ali sam po njenom osmijehu mogla prepoznati da nismo baš zadnji na listi. Na kraju se ispostavilo da smo bili prvi! Bila sam zadužena za predstavljanje naše grupe na usmenom dijelu. Pitanja smo izvlačili, a komisija je brojala točne odgovore. Sa tri netočna odgovora zadobili smo peto mjesto. Naravno da sam tužna sto nismo bili bolji, ali vidjela sam koliko je cijela crkva ponosna na nas. Uz sestru Mirjanu Juranović naša zajednica nastavlja pisati povijest. Zahvaljujući njoj po prvi put sudjelovali smo Sara Šošić, Iva Petričević, Marko Vranješ, Dario Šošić i ja, Karolina Marić na natjecanju ovakve vrste! Nadam se da sve to neće ostati samo na povijesti već da ćemo dobiti priliku nastavljati pisati i budućnost.

Ti susreti su nešto najljepše što nam zajednica pruža jer osim učenja, pjevanja, smijeha, plesa i zabave pružaju upoznavanje mladih ljudi, Hrvata koji dijele istu nostalgiju prema domovini i žudnju za Kristom. Želim potaknuti svaku mladu dušu da se uključi u takve grupe, sigurno neće biti razočarana!

Karolina Marić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

3. korizmena nedjelja

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Iv 4,5-42