28. BIBLIJSKA OLIMPIJADA 01.04.2017

SUDJELOVANJE NA 28. BIBLIJSKOJ OLIMPIJADI

U organizaciji Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Njemačkoj održana je u subotu 1. travnja 2017. godine u Heusenstamm-u kod Frankfurta, 28. po redu Biblijska olimpijada na kojoj je sudjelovala i grupa od pet mladih iz naših zajednica Sindelfingen i Herrenberg. O samom događaju jedna je od sudionica napisala tekst koji slijedi.

"Idete na olimpijadu!" bila je rečenica naše sestre Mirjane Juranović koja nas je sve zbunila i nasmijala u isto vrijeme. Na jednom od uobičajenih susreta mladih u našoj hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu sestra nam je podijelila knjige "14 djela milosrđa" autora Tvrtka Beusa i naše treniranje umova je moglo započeti.

Sastajali smo se svake subote u 18 h u prostorima naše misije, čitali knjigu i tumačili gotovo svaku riječ. Sestra je svaki puta pripremala testove da provjeri naš napredak i našu spremnost, a svećenik fra Ivica Erceg je bio zadužen za sve čokolade, bombone i lizalice koje smo dobivali kao malu nagradu, odnosno motivaciju za daljnji trud. Nije bilo upitno hoćemo li svi iz grupe ići u Vukovar, tako da smo imali priliku s našom časnom otići i u Wangen-Stuttgart na duhovnu obnovu organiziranu posebno za mlade koji planiraju ići na Susret hrvatske katoličke mladeži. Tamo smo upoznali puno mladih ljudi koje smo nekoliko tjedana kasnije sreli na natjecanju. Dan prije tog natjecanja svi smo bili nervozni, prelistavali sve stranice knjige, prolazili kroz testove koje nam je mjesecima sastavljala sestra Mirjana, a ona nas je svojim porukama hrabrila i smirivala. Od trenutka kada je budilica zazvonila, 1. travnja 2017., moji su se dlanovi znojili od nervoze. Svi uplašeni jer nikada nismo prisustvovali na takvim natjecanjima, sjeli smo u kombi i počeli dogovarati što i kako. Časna je uzela knjigu u ruke i sve smo još toliko puta ponovili da je i nas vozač Dražen znao sve napamet! Na svako pitanje smo znali odgovor i znali smo da smo napokon spremni. Kada smo napokon stigli u Frankfurt imali smo organiziranu svetu misu u kojoj se osjetila duhovna radost i povezanost svih "konkurenata". Na natjecanju je bilo bezbroj ljudi, čak je i autor knjige sam bio prisutan! Natjecanje je napokon moglo započeti! Prvo je slijedio pismeni dio, zatim ručak te usmeni dio, a na samom kraju podjela nagrada i mala zabava. Svaka je grupa sjedila za svojim stolom i kada su testovi bili podijeljeni čuli su se samo preplašeni uzdasi, bilo je stvarno preteško! Izbezumljene doživljaje je smirio ručak za vrijeme kojega je naša časna bila zadužena za ispravljanje testova i prebrojavanje bodova. Kada se vratila nije rekla ni riječi, ali sam po njenom osmijehu mogla prepoznati da nismo baš zadnji na listi. Na kraju se ispostavilo da smo bili prvi! Bila sam zadužena za predstavljanje naše grupe na usmenom dijelu. Pitanja smo izvlačili, a komisija je brojala točne odgovore. Sa tri netočna odgovora zadobili smo peto mjesto. Naravno da sam tužna sto nismo bili bolji, ali vidjela sam koliko je cijela crkva ponosna na nas. Uz sestru Mirjanu Juranović naša zajednica nastavlja pisati povijest. Zahvaljujući njoj po prvi put sudjelovali smo Sara Šošić, Iva Petričević, Marko Vranješ, Dario Šošić i ja, Karolina Marić na natjecanju ovakve vrste! Nadam se da sve to neće ostati samo na povijesti već da ćemo dobiti priliku nastavljati pisati i budućnost.

Ti susreti su nešto najljepše što nam zajednica pruža jer osim učenja, pjevanja, smijeha, plesa i zabave pružaju upoznavanje mladih ljudi, Hrvata koji dijele istu nostalgiju prema domovini i žudnju za Kristom. Želim potaknuti svaku mladu dušu da se uključi u takve grupe, sigurno neće biti razočarana!

Karolina Marić

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

4. korizmena nedjelja

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«
Iv 9,1-41

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: