Mlada misa fra Petra Komljenovića Sindelfingen 25.09.2016

Slavlje mlade mise fra Petra Komljenovića u HKZ Sindelfingen

U nedjelju, 25. rujna 2016. godine mladu je misu u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindelfingenu proslavio fra Petar Komljenović, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Split). Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu a njegovi roditelji Marija (Marinka) i Ivan rodom su iz Sanskog Mosta (BiH) gdje je fra Petar 31. srpnja slavio mladu misu.

Za Hrvatsku katoličku zajednicu Sindelfingen koja je osnovana 1970. godine fra Petar je prvo duhovno zvanje tako da je to slavlje bilo na ponos i radost cijeloj zajednici. Fra Petar je kao dječak i mladić sudjelovao u životu i radu te zajednice. Nakon studija teologije u Tübingenu odlučio je stupiti u redovničku zajednicu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu čiji su članovi voditelji HKZ u Sindelfingenu od osnutka do danas.

Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom uz glazbenu pratnju gradske glazbe grada Sindelfingena. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je nekoliko svećenika i mladomisnikove subraće. Uz propovjednika Antu Akrapa bili su fra Zvonko Tolić, fra Frano Milanović-Litre, fra Ante Bilić, vlč. Horst Walther Petrov prijatelj sa studija teologije u Tübingenu, vlč. Joy Oravanamthadathil Choolur iz Indije i fra Ivica Erceg, voditelj HKZ Sindelfingen. Slavlju nakon svete mise pridružili su se vlč. Ivica Komadina, voditelj dušobrižničkog ureda u Frankfurtu, fra Ivan Škopljanac-Mačina, fra Jure Zebić, fra Mijo Šabić, fra Josip Kulović te fra Josip Bebić.

(Cijeli tekst i slike možete vidit OVDJE.)

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

15. nedjelja kroz godinu

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mt 13,1-23

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: