fra Petar Komljenović zaređen za đakona

fra Petar Komljenovic

Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 22. studenoga u 10 sati u katedrali Sv. Dujma u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zaredio je za đakone šestoricu bogoslova. Među njima je i naš župljanin fra Petar Komljenović. Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfingenu 26.01.1980. godine. Sin je Ivana i Marije r. Kaurinović. Roditelji mu potječu iz mjesta Poljak, župa Sanski Most u Bosni i Hercegovini. Otac Ivan preminuo je 1995. godine. Fra Petar krajem 2010. godine odlazi u Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja – Split sa željom da postane franjevac i svećenik. Svečane zavjete položio je 02.10.2015. u Splitu. Od ustanovljenja Hrvatske katoličke misije Sindelfingen fra Petar je prvo duhovno zvanje s toga područja. Dok fra Petru čestitamo, molimo Boga da ustraje na svom putu i da zajedno s njime proslavimo slavlje svećeničkog ređenja koje bi trebalo biti na ljeto 2016. godine.

Saborski dokument Lumen gentium 29 određuje zadaće đakona: Služba je đakona, kako mu odredi nadležna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa; posvećeni su dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja...

Liturgija dana

Pastoralni listic

Duhovna misao

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus sav potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45

HRVATSKE KATOLIČKE ZAJEDNICE U STUTTGARTU I OKOLICI: